
Voda u bazenu može biti savršeno bistra i istovremeno mikrobiološki neispravna, i to je zabluda koja se najčešće plaća zdravljem. Bistrina govori o tome koliko sitnih čestica ima u vodi i posledica je filtracije, dok dezinfekcija govori o tome da li u vodi postoji dovoljno aktivne materije da uništi bakterije, viruse i alge pre nego što se razmnože. Bazen bez dezinfekcije postaje mikrobiološki problem za nekoliko dana, čak i kada izgleda besprekorno. Zbog toga se hemija za bazene ne dozira po izgledu vode nego po izmerenim vrednostima, uz redovno testiranje.
Ovo je najvažniji deo celog teksta. Slobodni hlor je onaj deo koji je i dalje aktivan i spreman da dezinfikuje, i on je jedini koji zaista radi. Vezani hlor, poznat i kao hloramini, nastaje kada se hlor spoji sa znojem, kremama, kozmetikom i drugim organskim materijama koje kupači unesu u vodu. Vezani hlor više ne dezinfikuje, ali izaziva onaj prepoznatljiv oštar miris, peckanje očiju i iritaciju kože. Zbog toga miris hlora nikada ne znači da ga ima previše, nego skoro uvek znači da ga ima premalo i da je potrošen. Ispravan test uvek meri obe vrednosti, a ne samo ukupni hlor.
Kada vezani hlor poraste, jedini način da se ukloni jeste udarna doza, odnosno šok tretman, kojim se hloramini razgrađuju i voda vraća u ispravno stanje. Šok tretman se radi uvek posle velikog broja kupača, posle jake kiše, posle visokih temperatura i uvek kada se pojavi miris i peckanje očiju. Izvodi se u večernjim satima, kada sunce više ne razlaže hlor, uz obavezno uključenu filtraciju tokom cele noći. Kupanje se nastavlja tek kada vrednosti padnu u dozvoljen opseg. Ovo je jedan od retkih postupaka gde manja doza od potrebne ne daje polovičan rezultat nego nikakav.
Sunce razgrađuje hlor izuzetno brzo, pa se koristi stabilizator, odnosno cijanurna kiselina, koji ga štiti od ultraljubičastog zračenja. Problem je što se stabilizator ne troši i ne isparava, nego se stalno nakuplja, naročito kod korisnika koji koriste tablete i granulate koji ga već sadrže. Kada njegova koncentracija pređe određenu granicu, hlor postaje praktično neaktivan iako ga test pokazuje u vodi. Vlasnik tada dodaje sve više hemije bez ikakvog efekta i ne razume zašto voda zeleni. Jedino rešenje u toj situaciji je zamena dela vode, pa se zbog toga vrednost stabilizatora meri bar nekoliko puta u sezoni.
Nisu svi hlorni preparati isti i svaki drugačije utiče na hemiju vode. Tablete na bazi trihlora deluju sporo i dugotrajno, ali su kisele i spuštaju pH, a uz to unose i stabilizator. Granulat na bazi dihlora se brzo rastvara i pogodan je za šok tretman, ali takođe nosi stabilizator. Tečni preparati na bazi natrijum hipohlorita ne sadrže stabilizator, ali podižu pH, pa traže redovnu korekciju. Kalcijum hipohlorit je snažan, ali podiže tvrdoću vode, što u krajevima sa ionako tvrdom vodom stvara probleme sa kamencem. Izbor preparata zato zavisi od kvaliteta vode kojom se bazen puni, a ne samo od cene pakovanja.
Slani bazen se često reklamira kao bazen bez hlora, a to jednostavno nije tačno. U vodu se doda so u koncentraciji koja je nekoliko puta manja od morske, a uređaj zatim elektrolizom iz te soli proizvodi hlor direktno u sistemu. Razlika je u tome što se hlor proizvodi kontinuirano i u malim količinama, pa je voda znatno prijatnija za kožu i oči, nema skladištenja kanistera i nema naglih skokova koncentracije. Ono što treba znati jeste da elektroliza podiže pH, pa se skoro uvek kombinuje sa automatskom korekcijom, da ćelija traži povremeno čišćenje od kamenca i da se menja posle nekoliko godina rada. Takođe, sistem slabo radi kada temperatura vode padne ispod petnaestak stepeni, pa se van sezone prelazi na klasičnu dezinfekciju.
Aktivni kiseonik je blaga alternativa bez mirisa i bez iritacije, i najčešće se bira za manje bazene i za korisnike sa osetljivom kožom. Njegov nedostatak je što ima slabije zaostalo dejstvo u vodi i što je osetljiv na visoke temperature, pa se po pravilu kombinuje sa algicidom i traži češće doziranje. Brom je posebna priča i njegova prednost dolazi do izražaja u toploj vodi, zbog čega je standard u đakuzijima i zatvorenim bazenima, ali se na otvorenom suncu brzo razgrađuje jer se ne može stabilizovati. U praksi se izbor svodi na to gde je bazen, kolika je temperatura vode i koliko se intenzivno koristi.
Ultraljubičasta dezinfekcija i ozon uništavaju mikroorganizme dok voda prolazi kroz uređaj i pri tom razgrađuju hloramine, čime znatno smanjuju miris i iritaciju. Njihova granica je u tome što ne ostavljaju nikakvo zaostalo dejstvo u samom bazenu, dakle ne štite vodu u trenutku kada kupač uđe i unese nove bakterije. Zbog toga se nikada ne koriste samostalno, nego kao dopuna manjoj količini hlora, čime se ukupna potrošnja hemije osetno smanjuje. Ovakva kombinacija je danas standard kod zatvorenih i javnih bazena, a sve češće se ugrađuje i kod kućnih.
Ovo je greška koju pravi ogroman broj vlasnika. Efikasnost hlora direktno zavisi od pH vrednosti, i to znatno više nego što se očekuje. Pri pH oko sedam i dva veliki deo hlora je u aktivnom obliku, dok pri pH iznad sedam i osam njegova efikasnost pada višestruko. To praktično znači da voda sa lošim pH troši mnogo više hemije za isti efekat, a vlasnik ima utisak da preparat ne valja. Zbog toga redosled uvek ide isto, prvo se izmeri i koriguje pH, pa se tek onda dozira dezinfekcija. Uz pH se prati i alkalitet, jer on drži pH stabilnim i sprečava nagle skokove posle svakog dodavanja hemije.
Ručno doziranje je uvek doziranje sa zakašnjenjem, jer se hemija dodaje tek kada se problem primeti. Automatika sa merenjem oksido redukcionog potencijala i pH radi obrnuto, meri stalno i dozira male količine pre nego što vrednosti izađu iz opsega. Rezultat su stabilna voda, manja ukupna potrošnja hemije i znatno manje šok tretmana tokom sezone. Za hotelske i javne bazene ovo je praktično obavezno, jer se vrednosti moraju držati u propisanim granicama, dok se kod kućnih bazena ušteda vidi kroz sezonu i kroz vreme koje vlasnik ne troši na ručno merenje. Uz automatiku se i dalje radi povremena kontrolna provera testerom, jer se svaka sonda vremenom kalibriše.
Nudimo širok izbor bazenske opreme koja omogućava jednostavno održavanje, optimalan rad sistema i maksimalan užitak u korišćenju bazena.